Sudski tumač za srpski jezik

Prevoditeljska agencija LINGUA-SOFT zapošljava kvalitetne i iskusne prevoditelje i sudske tumače za srpski jezik.

Prilikom prevođenja na srpski jezik i sa srpskog jezika, našim je sudskim tumačima u svakom trenutku na raspolaganju pravnik, kao stalno zaposlen član tima. Njegov angažman dodatno doprinosi kvaliteti ovjerenih prijevoda prevoditeljske agencije Lingua-soft.

Sudski tumači za srpski jezik najčešće prevode sudske odluke, identifikacijske isprave, svjedodžbe i diplome, radne knjižice, različite potvrde i slično.

Srpski se jezik, uz razlike na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i pravopisnoj razini, od hrvatskoga jezika razlikuje i pismom te sudski tumač uz odlično poznavanje srpskoga jezika treba poznavati i ćirilično pismo.

Osim toga, sudski tumač za srpski jezik mora baratati pravnim terminima, poznavati ustrojstvo sudske vlasti i državne uprave te imati dugogodišnje iskustvo u prevođenju pravnih tekstova.

Ovjereni prijevod na srpski jezik

Ovjereni prijevod na srpski jezik izdaje ovlašteni sudski tumač za srpski jezik koji svojim žigom ovjerava istovjetnost prijevoda s izvornikom. Ovjereni prijevod čini prijevod izvornog teksta i potvrda istovjetnosti prijevoda s izvornikom (ovjera sudskog tumača) te otisak žiga i potpis sudskog tumača.

Rok valjanosti ovjerenog prijevoda neograničen je, osim u slučaju da zakon određuje drugačije.

Sve isprave koje su u izvorniku na hrvatskom ili nekom drugom jeziku trebaju biti prevedene na srpski jezik kako bi imale dokaznu snagu u pravnom prometu u državama gdje je srpski službeni jezik.

Samo ovjereni prijevod određene javne ili privatne isprave ima dokaznu snagu javne isprave. Ovjereni prijevod potreban je prilikom ostvarivanja prava u postupcima pred svim tijelima državne uprave, javnim bilježnicima, kao i pred sudovima. Obratite nam se s povjerenjem i zatražite svoj prijevod na srpski jezik.

Povijest srpskoga jezika

Prvi se pisani spomenici na srpskome jeziku javljaju u 11. i 12. stoljeću, a prvu je kodifikaciju srpskoga jezika napravio sv. Sava oko 1220. godine. On je iz upotrebe izbacio slova koja su služila za obilježavanje nazalnih vokala, a koja su do tog vremena već dala svoje nenazalne reflekse. Savin Karejski tipik, pisan na svitku od pergamenta, najstariji je srpski dokument u Hilandaru – samostanu Srpske pravoslavne crkve podignutom na Svetoj gori u Grčkoj.

Sljedeća reforma dogodila se 1400. godine kada je Konstantin Filozof, bugarski gramatičar i pisac, pozvan da preoblikuje srpsku pismenost. U manastiru Manasija pod njegovim je vodstvom oblikovan novi, resavski pravopis koji je arhaizirao i grecizirao srpsku jezičnu normu. Nakon pokušaja ukidanja ćirilice i uvođenja latinice (17. stoljeće) uslijedio je otpor te je srpska crkvena hijerarhija potražila pomoć Petra Velikoga.

U zabludi da je ruskoslavenski jezik stariji od srpskoslavenskoga, svećenstvo je za svoj službeni jezik uzelo ruskoslavenski jezik, odnosno rusku redakciju staroslavenskoga jezika u obliku kakav je bio početkom 18. stoljeća. Kao odraz zbivanja u sakralnoj jezičnoj normi nastaje svjetovni jezik, koji je bio kombinacija vojvođanskih dijalekata, ruskoslavenskoga i ruskoga jezika.

U 19. stoljeću Vuk Stefanović Karadžić reformira srpsku grafiju i pravopis izjednačavanjem narodnoga i književnoga jezika, raskidom sa svim starijim oblicima srpske književnosti i pismenosti te novoštokavskim folklornim purizmom, koji se ogledao u čišćenju jezika od crkvenoslavizama koji nisu odgovarali glasovnoj i gramatičkoj strukturi srpskoga jezika. Karadžićeva se reforma manifestirala u novoj srpskoj ćirilici i fonološkome pravopisu te je 1868. godine uvedena i službeno.

Tijekom 20. stoljeća srpski se jezik odmaknuo od Karadžićeva ideala, a dio se crkvenoslavizama vratio u književni jezik preko Srpske pravoslavne crkve. Moderni srpski jezik opisan je u gramatikama Mihaila Stevanovića i rječniku Miloša Moskovljevića. Djela reprezentativna za najnoviji razvoj opsežne su studije Ivana Klajna i Radoja Simića te nedovršeni Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika.