Engleski jezik u Hrvatskoj

Status engleskog jezika u hrvatskoj prošlosti razlikovao se od statusa ostalih stranih jezika na ovom području, bilo zbog njihovog političkog, bilo zbog kulturološkog prestiža. Njemački i mađarski jezik kroz stoljeća su dominirali kulturnom, političkom i obrazovnom scenom (uz latinski kao jezik jednog dijela znanosti). U 19. stoljeću francuski postaje jezikom komunikacije između obrazovanih slojeva društva diljem Europe i medij preko kojeg se šire napredne ideje politike, kulture i znanosti.

Engleski se jezik do 1945. god. u obrazovnom sustavu pojavljuje tek u tragovima – Natalija Wickerhauser poučavala je engleski u ženskoj gimnaziji u Zagrebu, a krajem 19. stoljeća to je činio Aleksandar Lochmer u Nautičkoj školi u Bakru. No oni nisu bili samo učitelji, već istaknuti anglisti svog vremena, pa je tako Lochmer napisao prvu englesku fonetiku za Hrvate, okušao se i u pisanju gramatike engleskog jezika, a 1906. objavio je englesko-hrvatski rječnik. Osim toga, bio je i lektor za engleski jezik na Zagrebačkom sveučilištu.

Broj anglista koji su do početka Drugog svjetskog rata završili studij engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nije bio velik, no taj je studij ipak iznjedrio niz stručnjaka, među njima i vodeću ličnost hrvatske anglistike sljedećih šest desetljeća – profesora Rudolfa Filipovića.

U višim slojevima društva malo se građana nakon Drugog svjetskog rata moglo pohvaliti da vlada engleskim jezikom. Među živim stranim jezicima i stranim kulturama dominirali su njemački i francuski. Nije bilo ni mnogo nastavnika koji bi mogli zadovoljiti potrebe učenika gimnazija koji su mogli birati engleski uz ruski, koji je bio prvi strani jezik. Od 1948. godine iz političkih razloga ruski jezik gubi prioritet među stranim jezicima i učenici mogu ravnopravno birati između engleskog, njemačkog, francuskog i ruskog jezika. Ako vam treba stručni ili nestručni pisani prijevod sa engleskog na hrvatski (ili obrnuto), obratite nam se s punim povjerenjem. Naš tim napravit će besplatnu procjenu Vašeg dokumenta.

Sredinom dvadesetog stoljeća nikla je i prva specijalizirana jezična škola – „tečajevi za učenje engleskog jezika“ – današnji Centar za strane jezike u Vodnikovoj ulici u Zagrebu. Organizacija tih tečajeva bila je povjerena vrhunskim anglistima te im je dodijeljeno i nekoliko tavanskih prostorija u tadašnjem Sekretarijatu za prosvjetu. U isto se vrijeme razvio i jedan drugačiji pristup učenju stranih jezika koji je živio usporedno sa službenim školskim sustavom i svim njegovim tradicijama, a kako se širio, tako je i sve više nastavnika bilo izloženo njegovim utjecajima te su i drugi stručnjaci koji su vodili politiku učenja određenih jezika uvidjeli svrsishodnost tog alternativnog sustava. Tako su uslijedili i tečajevi njemačkog jezika, zatim i francuskog, sve na principima doktrine koja u prvi plan stavlja magnetofonske vrpce s reprodukcijom izričaja izvornih govornika. U „socijalističkoj“ se državi tako, sa strogo kontroliranim parametrima u obrazovnom sustavu, javlja i živi alternativni sustav obrazovanja na području stranih jezika.

U razdoblju šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvija se suradnja između pojedinaca odgovornih za napredak u nastavi engleskog jezika na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta, Ministarstva prosvjete, Britanskog savjeta i ostalih institucija. Rezultat tih zajedničkih napora bio je dolazak istaknutih međunarodnih stručnjaka na seminare za nastavnike engleskog jezika, određeni broj stipendija za usavršavanje nastavnika u zemljama engleskog govornog područja, donacije knjiga i časopisa itd. Sve se to povoljno odrazilo na nastavu engleskog jezika koja se, usprkos političkim ograničenjima, mogla pohvaliti visokom razinom stručnosti, a utjecaj na nastavu drugih stranih jezika također je bio povoljan.

Izvor:
Mirjana Vilke: Engleski jezik u Hrvatskoj: pogled u prošlost, sadašnjost i budućnost